Put ove ustanove, od njenog osnivanja u avgustu 1946. godine, kad je bio moguć smještaj samo 10 korisnika do danas, kad je kapacitet Centra 316 korisnika, bio je prožet dinamičnim razvojem.

Dom starih i iznemoglih, kako se Centar tada zvao, osnovan je u avgustu 1946. Godine, sa kapacitetom od samo 10 mjesta. Godinu dana kasnije Domu je ustupljeno na korištenje postojeće zemljište sa tri građevinska objekta. Ovi nenamjenski građeni objekti kasnije su prilagođeni, što je povećalo kapacitet Doma na 70 mjesta.

1964. Dom dobija prvi namjenski građen objekat, tzv Paviljon 1, kapaciteta 80 mjesta, pa se tako kapacitet zaokružen na 150 mjesta. Dvije godine kasnije, adaptacijom jednog objekta, dobija se 40 mjesta za smještaj duševnih bolesnika, čime se kapacitet Doma povećao na ukupno 190 mjesta.

1969. Pristupilo se izgradnji novog objekta, Paviljona br. 2 (jednokrevetne i dvokrevetne sobe hotelskog tipa), kapaciteta 70 mjesta. Radovi su završeni 1972. godine. Iste godine završen je i Paviljon br. 3 za kuhinju, trpezariju i upravu Centra.

1970. godine, nakon zemljotresa Centru je doniran  nov montažni objekat tzv. „baraka“ odnosno stacionar za teško pokretne i nepokretne , kapaciteta 60 mjesta.

U toku 1971. Godine izvršena je adaptacija objekta u kome su smještene mentalno retardirane osobe.

Do 1976. godine, je završeno uređenje dvorišnog kruga i dovršena je izgradnja saobraćajnica, hortikulturno uređenje i uvedena je rasvjeta. Uz stacionar je dograđen aneks sa prostorijama za dnevni boravak i zdravstvenu službu. Uz Paviljon 1 je dograđena prostorija za dnevni boravak, čajnu kuhinju i sobu sa socijalnog radnika. Izgrađena je radionica za angažovanje korisnika i radionica za radnike Centra sa tri garaže.

1976. Paviljon 1 (kapacitet 80), Paviljon 2 (kapacitet 80), Stacionar (kapacitet 60), objekat za mentalno retardirane (kapacitet 40) – ukupan kapacitet Socijalno gerijatriskog centara je 260 korisnika.

1984. godine Centru je na korištenje ustupljena napuštena područna škola u Dragočaju. Objekat je adaptiran i tamo je premješten odjel za lica ometena u mentalnom razvoju. Kapacitet odjela je u tom trenutku bio oko 100 mjesta.

U toku ratnih dešavanja i u poratnom periodu Centar je dobio na korištenje i upravu, samostan u Aleksandrovcu u kojem su u tom periodu bila smještena izbjegla i raseljena lica. Centar je opstao zahvaljujući donacijama nevladinih organizacija kao što su: Crveni krst, Kolo srpskih sestara, Dobrotvor, Karitas i drugi. U tom periodu kroz ustanovu je prošlo preko 1000 izbjeglih i raseljenih lica, a kapacitet ustanove je išao do 480 mjesta. Zahvaljujući odgovornosti i velikom trudu zaposlenih Centar se uspio održati i nastaviti sa radom.

1997. godine zahvaljujući donaciji nevladine organizacije iz Švicarske „ Swiss disaster relif“ i Humanitarne Kancelarije Evropske Zajednice „ECHO“, izvršeno je kompletno renoviranje svih objekata, zamjenjeni su ravni krovovi, a na Paviljonu 2 je dograđena i mansarda čime je kapacitet povećan za 16 mjesta. Tada je Centar dobio i prvo sanitetsko vozilo.

2013. godine Vlada Azerbejdžana je donirala izgradnju novog objekta za smještaj nepokretnih lica, po najsavremenijim standardima, unutrašnje i vanjsko uređenje objekta. Centar je samostalno opremio objekat sa namještajem.

2013. godine dolazi i do promjene naziva ustanove u ’’JU Dom za starija lica.’’

2014. godine je kompletno renoviran Paviljon 2, izmjenjeni su podovi, vanjska stolarija, namještaj, okrečeno je i obnovljena je fasada.

2015. godine je renoviran Paviljon 1, takođe su promjenjeni podovi, namještaj i okrečeno je. Naziv ustanove promijenjen je u ’’ JU Gerontološki centar’’ i nabavljeno je novo sanitetsko vozilo.

Powered by themekiller.com anime4online.com animextoon.com apk4phone.com tengag.com moviekillers.com